Gubitak svih zubiju kod pacijenata može dovesti do vrlo velikih nedostataka u svakodnevnoj funkciji žvakanja, govora, izgleda i kompletnog zadovoljstva. Rekonstruirati i vratiti funkciju i estetiku kod bezubih pacijenata je jedan od najvećihi i najtežih izazova za stomatologa, a nažalost u velikom broju slučajeva potpuno zanemaren,obezvrijeđen i zapostavljen medicinski postupak. Kod stabilizacije potpune proteze,posebito donje, implantati mogu imati veliku pozitivnu ulogu. Mobilni prot. Nadomjestak je takva vrsta dentalnog pomagala koju pacijent može samostalno izvaditi iz usta. Mobilne proteze mogu biti totalne (potpune) ili djelomične.
Izrađuju se za pojedinu čeljust kad u njoj nije preostao niti jedan prirodni zub. Jednostavnije su konstruirane od djelomičnih, a sastoje se od baze proteze na koju su postavljeni zubi. Baza proteze je dio nadomjeska koji priliježe uz sluznicu, a izrađuje se od ružičastog akrilata koji se bojom uklapa u okolnu sluznicu. Proteza mora biti izvedena tako da se dobro drži na ležištu i ne pomiče tijekom žvakanja, a ležište mora biti povoljnog oblika uz dovoljno preostale kosti. Za ugodno nošenje i pravilnu funkciju proteza nužno je da se ono dobro drže na svojem ležištu. To znači da se ne pomiču i ne ispadaju tijekom govora i žvakanja. Dobro držanje proteze na ležištu postiže se oblikovanjem njezine baze tako da ona tijesno priliježe uz sluznicu te rubovima proteze koji se „zakače“ za određene dijelove ležišta i tako onemogućavaju pomicanje proteze. Držanje proteze izrazito je ovisno o obliku ležišta i ponekad je zbog nepovoljnog oblika bezubog grebena teško (ponekad i nemoguće) izraditi stabilnu protezu. Općenito su donje potpune proteze manje stabilne nego gornje zato što donja proteza ima manju bazu pa ima manje mogućnosti hvatanja za bezubi greben. U takvim slučajevima, najbolje je (ukoliko to anatomija čeljusti dopušta) napraviti protezu na impl.
Poseban problem pri izradi potpunih proteza predstavlja resorpcija kosti. Naime, nakon vađenja zuba, kost koja ga je podupirala se polako resorbira i greben se postupno sve više snižava. Ako ovo stanje potraje, greben se može toliko resorbirati da je gotovo nemoguće izraditi protezu koja će biti stabilna prilikom žvakanja. To je posebno izraženo na ležištu donje proteze koje zbog jake resorpcije bezubog grebena može postati posve ravno. Najbolje rješenje u tom slučaju je napraviti protezu na impl., naravno, uz uvijet da zdravstveno stanje i anatomske strukture pacijenta to dopuštaju; pri tome se misli na dovoljnu šitinu i visinu preostale kosti.
Postoje dva tipa proteza na implantatima:
1) Proteze retinirane na prečkama metalna prečka prati čeljusni greben, a prišvršćena je na 3 do 5 implantata. Spojni elementi ugrađeni su u protezu te proteza čvrsto priliježe u ustima
2) Proteze retinirane na kuglama za ovakav tip proteze ugrađuju se u pravilu 2 implantata. Pogodnija je kod pacijenata kod kojih nema dovoljne vertikalne dimenzije. Svaki implantat ugrađen u alveolarni greven ima metalni spojni element u obliku kugle („muški dio“) koji pašu u utore ugrađene u protezu („ženski dio“).
U oba slučaja proteza se izrađuje od akrilatne baze koja oponaša izgled zubnog mesa. Keramički ili akrilatni zubi izgledaju kao prirodni zubi te su pričvršćeni u akrilatnu bazu.
Djelomične (parcijalne) proteze koriste se kada pacijentu nedostaje nekoliko zubi, a izrađuje se u slučaju ako ne postoji mogućnost izrade fiksnog rada (mosta) ili pacijent iz ekonomskih razloga se odluči na takav rad. Proteza može biti cijela izrađena od plastike s kopčama, te od metala i plastike s kopčama ili s preciznim zglobnim vezama.
Djelomična proteza sa „attachment-ima“ je vrsta fiksno-mobilnog rad. „Attachment“ je vrsta veze koja se nalazi na fiksnom nadomjesku, a odgovarajuća matrica u bazi proteze. Postoji velik broj različitih sustava „attachment-a“, a njihov izbor ovisi o konstrukciji proteze. Zbog prijenosa dijela opterećenja na zube, baza djelomične proteze je manja od baze potpune proteze te samim time ugodnija za nošenje jer priliježe uz manju površinu sluznice. Također manje smeta pri govoru, a zbog veće stabilnosti ugodnija je za žvakanje. Ona u sebi ima metalni kostur oko kojega je ružičasti akrilat boje okolne sluznice. Metalni kostur ojačava protezu i sprečava pucanje gracilne baze do kojeg bi moglo doći djelovanjem velikih žvačnih sila.
Prečke djeluju na sličan način kao i „attachment-i“. Između dvije krunice koje su cementirane na zube nalazi se metalna prečka, a u bazi proteze smješten je žlijeb koji služi kao matrica za prečku. Namještanjem proteze na ležište, prečka ulazi u matricu i povezuje protezu sa zubima. Time ju stabilizira i istovremeno omogućava prijenos žvačnih sila na zube.
Teleskopske krunice su dvostruke krunice koje također služe za prijenos sila i stabilizaciju proteze. I ova vrsta rada se ubraja u fiksno-mobilne radove. Vanjska krunica (matrica) je dio djelomične proteze, a unutarnja (patrica) je cementirana na zub. Namještanjem proteze na ležište, vanjska krunica nalegne na unutrašnju, a trenje na njihovim dodirnim površinama ih drži jednu uz drugu. Teleskopski sustavi su izuzetno dobri elementi za stabilizaciju proteze i prijenos sila te se ubrajaju u jedne od najpreciznijih radova. Osiguravaju jako dobru estetiku. Nedostatak im je složena tehnika izrade koja prilično poskupljuje izradu nadomjeska.
Ulica Ivana Trnskog 17
10000 Zagreb, Croatia
Tel/fax: ++385 (0) 1 46 55 153
mob: ++385 (0)98 234 331
© 2016. dr.Gašparac .
